Togo – Wikipedija/Википедија Prijeđi na sadržaj

Togo

Izvor: Wikipedija
République Togolaise
Togoanska Republika
GesloTravail, Liberté, Patrie
(francuski: Rad, sloboda, domovina)
Himna: "Salut à toi, pays de nos aïeux"
Glavni gradLomé
Službeni jezicifrancuski
Leaders
UtemeljenjeOd Francuske 27. travnja 1960.
Površina
• Vode (%)
5
Stanovništvo
• Popis iz 2002
5.556.812 (124.)
• Gustoća
98 /km2
ValutaCFA franak
Pozivni broj228
ISO 3166 kod[[ISO 3166-2:Šablon:ISO 3166 kod|Šablon:ISO 3166 kod]]
Veb-domena.tg

Togo je država u zapadnoj Africi. Na jugu izlazi 56 km dugom obalom na Gvinejski zaljev, dio Atlantskog oceana, a graniči na zapadu s Bjelokosnom Obalom, na sjeveru s Burkinom Faso i na istoku s Beninom. Togo je među državama svijeta površinom najsličniji Hrvatskoj (veći je za 243 km²).

Geografija

[uredi | uredi kod]

Zemlja se prostire u smjeru sjever-jug u duljini od oko 550 km, s širinom od 40 do 130 km. Zbog izduženog oblika Togo zahvaća više zemljopisnih zona koje se nastavljaju iz susjednih zemalja: na krajnjem jugu nalazi se obalna nizina s plitkim lagunama, na sjeveru i jugu reljef je ravan ili valovit (sjevernu ravnicu pokriva savana), dok se u središtu i na krajnjem sjeverozapadu teren izdiže (najviša točka Agou, 986 m).

Historija

[uredi | uredi kod]

O povijesti Toga pre dodira s Europljanima malo je poznato. U 18. stoljeću obalu današnjeg Toga kontrolisala je Danska, ali krajem 19. veka u velikom talasu evropske kolonizacije ovo je područje zauzela Nemačka. Nemački Togo uključivao je i istočni deo današnje Gane. Posle Prvog svetskog rata koloniju su poeelile Velika Britanija kojoj je pripao zapadni deo i Francuska koja je dobila istok s većinom prometne infrastrukture koju su izgradili Nijemci.

Kad su se 1950-ih afričke zemlje počele pripremati za dekolonizaciju, postavilo se pitanje sudbine podijeljenog Toga. Britanski se Togo na plebiscitu 1956. izjasnio za priključenje britanskoj Zlatnoj obali i dvije su kolonije stvorile neovisnu Ganu. U francuskom je dijelu 1960. proglašen samostalni Togo. Godine 1963. u državnom je udaru svrgnut i ubijen prvi predsjednik Sylvanus Olympio, a 1967. u novom je udaru na vlast došao načelnik glavnog stožera oružanih snaga, potpukovnik (kasnije general) Étienne Eyadéma.

Eyadéma se kombinacijom klijentelizma i represije održao na vlasti sve do smrti u veljači 2005. po čemu je rekorder među afričkim vođama. Godine 1974. proveo je afrikanizaciju svih osobnih imena u zemlji, promijenivši vlastito u Gnassingbé. Tijekom 1970-ih stanje togoanskog gospodarstva poboljšalo se zahvaljujući prihodima od fosfata, ali kad su početkom 80-ih cijene fosfata na svjetskom tržištu pale Togo je zahvatila duboka gospodarska kriza. Eyadéma je uspio preživjeti val demokratizacije u Africi 1990-ih i pobijediti na trima izborima koje su međunarodni promatrači raznoliko ocijenili. Na mjestu predsjednika naslijedio ga je sin Faure Gnassingbé.

Stanovništvo

[uredi | uredi kod]

Stanovništvo Toga sastoji se od oko 20 etničkih skupina. Dvije najveće su narod Ewe koji živi na jugu i Kabye sa sjevera. Ova su dva naroda u nedavnoj togoanskog povijesti često bila politički sukobljena (dugogodišnji predsjednik Eyadéma pripadao je narodu Kabye i mnogi su ga optuživali za favoriziranje sjevernog dijela zemlje). Jezici Ewea i Kabyea služe i međusobnom sporazumijevanju manjih skupina. Francuski je jezik uprave i višeg obrazovanja.

Vjerski, više od polovice stanovnika pripada domaćim religijama. Kršćana je nešto manje od 30%, a muslimana oko 20%.

Ekonomija

[uredi | uredi kod]

Togoansko gospodarstvo temelji se na komercijalnoj i nekomercijalnoj poljoprivredi te rudarstvu i trgovini. Najvažnije izvozne kulture su pamuk, kava i kakao. Izvoze se i fosfati.

BDP je za 2004. procijenjen na 1600 USD po stanovniku (mjereno po PPP-u).

Gradovi

[uredi | uredi kod]