Boljšoj teatar – Wikipedija/Википедија Prijeđi na sadržaj

Boljšoj teatar

Izvor: Wikipedija
Boljšoj teatar
Большой театр
Pogled na eksterijer teatra nakon restauracije
Pogled na eksterijer teatra nakon restauracije
Pogled na eksterijer teatra nakon restauracije
Mjesto Moskva
Država  Rusija
Vrijeme gradnje 1820. - 1825.
Otvorenje 1825.
Obnova 1856.
1921.
2005. - 2011.
Vlasnik Ruska država
Tip građevine teatar
Arhitekti i izvođači radova
Arhitekt Osip Bove
Tehnički podaci
Broj katova 6
Koordinate: 55°45′N 37°37′E / 55.750°N 37.617°E / 55.750; 37.617
Web Bolshoi.ru www.bolshoi.ru

Boljšoj teatar (Большой театр [bɐlʲˈʂoj tʲɪˈatər]) (rus.: veliki teatar; službeno Državni akademski Veliki teatar Rusije, rus. Государственный академический Большой театр России), moskovski baletni i operni teatar, smješten na Teatarskom trgu.

Rusi su za operne i baletne kuće gradili impozantnije građevine zato se i zove Boljšoj = Veliki, a za klasične teatarske kuće puno manje zgrade.

Historija

[uredi | uredi kod]

Za službeni početak tog teatra se računa 28. mart (17. mart po julijanskom kalendaru) 1776. kad je carica Katarina Velika dodjelila knezu Petru Urusovu privilegiju organiziranja teatarskih predstave svih vrsta, uključujući i maškarade, plesove i druge oblike zabave, za razdoblje od deset godina.[1]

Urusov je ubrzo ušao u dugove, pa si je uzeo patnera britanskog trgovca Michaela Maddoxa, koji je tad radio velike poslove po Carskoj Rusiji, na kraju je Urusov izašao iz tog posla, pa je i Maddox zapao u nepremostive dugove, koje je nakraju preuzela carska riznica. Boljšoj je svoju prvu zgradu dobio 1780. ona se nalazila na desnoj obali rijeke Neglinaja u ulici Petrovka (zbog tog su Moskovljani taj teatar zvali Petrovski teatar). Zgrada teatra je svečano otvorena 30. decembra 1780.,[1] i bila je u funkciji, do jeseni 1805. kad je izgorila. Boljšoj je ponovno postao beskućnik, i davao predstave po privatnim dvoranama. Od 1808. ponovo imaju dvoranu Arbatov, drvenu građevinu, koji je u rekordnom roku, izgradio Carlo Rossi, ali je i ona izgorila 1812. za vrijeme Napoleonovog zauzimanja Moskve.[1]

Od 1806. Boljšoj je postao jedan od carskih teatara, a njegova teatarska škola, za baletane, pjevače i muzičare, dotad zvana - Teatarska škola Petrovski - Moskovski teatarski carski licej (ona je 1911. prezvana u Moskovsku školu baleta).[1]

Natječaj za projekt nove dvorane proveden je 1819. na njemu je pobjedio Andrej Mihalkov, profesor na Umjetničkoj akademiji, ali je na kraju njegov projekt odbačen kao preskup. Zbog tog je tadašnji gradonačelnik Moskve Dmitrij Golicin naručio projekt od arhitekta Osipa Bove 1820.[1] koji je novi Boljšoj projektirao kao klasicističku palaču, sa portikom na osam masivnih stupova, na novom trgu u čijoj sredini je podignuta veliki spomenik Apolonu.[1]

Pogled na obnovljenu unutrašnjost 2011.

Nova zgrada otvorena je 1825. i služila je svrsi punih 30 godina, sve dok i nju nije zahvatio požar 11. marta 1853., nakon kojeg su od nje ostali samo kameni djelovi.

Nakon tog proveden je natječaj za obnovu zgrade teatra, na natječaju je pobjedio Alberto Cavos, glavni arhitekt carskih teatara i profesor na Petrogradskoj umjetničkoj akadamiji.[1] Obnovljena zgrada teatra, podignuta je kao potpuno nova građevina 1856., i bitno veća, tako da se u gledalištu novog teatra visokom 6 katova, moglo smjestiti više od 2300 gledaoca.[1] Novi Boljšoj otvoren je svečano 20. augusta 1856. na dan krinidbe cara Aleksandra II., Bellinijevom operom Puritanci.[1]

Krajem 19. vijeka Boljšoj je izrastao u moćnu teatarsku instituciju, čija je operna i baletna produkcija ruskih i drugih evropskih autora izvršila snažan uticaj na te umjetničke discipline u cijelom zapadnom svijetu. Nakon Oktobarske revolucije 1924. Boljšoj je dobio svoju drugu manju pozornicu, a 1961. i treću, nedaleku Kongresnu palača u Kremlju, kapaciteta 6 000 gledatelja, koja je adaptirana u pozornicu za velike spektakle.[2]

Boljšoj je unatoč poteškoća uspio preživiti Oktobarsku revoluciju - 1917., oba svjetska rata i raspad Sovjetskog saveza 1990.- 1991. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Boljšoj je djelomično evakuiran u sibirski Kujbišev, dio ansambla koji je ostao u Moskvi nastavio je davati predstave na njihovoj manjoj sceni, a dobar dio mlađih članova ansambla regrutiran je u Crvenu armiju da brani zemlju. Glavna zgrada teatra je oštećena - 22. oktobra 1941. kad je bomba udarila u portik, ali je unatoč ratu Boljšoj obnovljen za zimskih mjesci 1942.[1]

Od sredine 1950-ih Boljšoj poduzima česta gostovanja po svijetu.[2]

Današnji Boljšoj

[uredi | uredi kod]

Glavna zgrada teatra restaurirana je u više navrata (prvi put 1921.), ali uvijek nabrzinu - nikad temeljito, iako je još 1987. tadašnja vladina komisija, da zgrada zaslužuje temeljnu rekonstrukciju. Nakon brojnih odgoda, rekonstrukcija glavne zgrade teatra započela je 1. jula 2005. i trajala je sve do 28. oktobra 2011.[1]

Obnovljeni Boljšoj svečano je otvoren izvedbom opere Ruslan i Ljudmila Mihaila Glinke na kojoj su bili prisutni tadašnji predsjednik Rusije Medvjedev i predsjednik vlade Putin.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 History (engleski). State Academic Bolshoi Theatre of Russia. Pristupljeno 22. 1. 2013. 
  2. 2,0 2,1 Bolshoi Theatre (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 22. 1. 2013. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]