Aromunski jezik – Wikipedija/Википедија Prijeđi na sadržaj

Aromunski jezik

Izvor: Wikipedija
Aromunski
Države Grčka
 Makedonija
 Albanija
 Srbija
 Bugarska
 Rumunjska
RegijeMakedonija, Epir, Trakija
Jezična porodicaIndoevropski jezici
Jezični kodovi
ISO 639-1
ISO 639-3rup

Aromunski jezik je jedan od istočnoromanskih jezika koji se govori u Grčkoj, Albaniji, Makedoniji, Rumunjskoj, Bugarskoj i Srbiji.[1] Aromunski je blizak rumunjskom, iako sadrži više riječi grčkog porijekla, dok je rumunjski apsorbirao puno slavenskih i mađarskih riječi.[1]

Karakteristike

[uredi | uredi kod]

Pretpostavlja se da aromunski jezik govori oko 112.960 govornika[2], a možda čak i oko 300.000 govornika,[1] i to najviše u Grčkoj, po Makedoniji, Epiru, Trakiji.

Smatra se da u Albaniji ima oko 3850 govornika i to oko Gjirokastëra i Korçë, u Bugarskoj oko 9800 i to oko Blagoevgrada i Ćustendila, u Makedoniji oko 8310 i to u Bitoli, Ohridu, Prilepu, Resenu, Strugi, Skopju i Kruševu.[2]

Pretpostavlja se da u Rumunjskoj ima oko 28.000 govornika i to kod Constanțe, Tulceje, Dobrudže i u Bukureštu, a u Srbiji oko 13.000 govornika i to u Beogradu, Nišu, uz nešto razbacanih enklava po Kosovu i Vojvodini.[2]

Dijalekti aromunskog jezika su; Cipan, Vargarean, Sarbean, Farsilotu, Gramustean i Pindean.[1]

Aromunski jezik je poznat pod vrlo različitim imenima, u Makedoniji i Srbiji zovu ga Vlaškim. U Grčkoj Vlahi , u Turskoj Ulahlar, u Albaniji Vllehe ili Çobani (Čobani). Englezi ga zovu Vlachs, Nijemci Wlachen ili Walachen a Francuzi Valaques. Svi ti termini potječu od grčkog Βλάχοι (vlahoi) = pastiri. Kako Srbi nazivaju Aromune Cincarima, tako često nazivaju i njihov jezik cincarskim, u Rumunjskoj je poznat pod imenom Macedo-Romãni.[1]

Sami Aromuni odnosno Armãnji (kako sami sebe zovu), svoj jezik zovu armãneashti ili limbã armãneascã.[1]

Historija

[uredi | uredi kod]

Najraniji poznati primjeri napisani na aromunskom su manuskripti patrijarha Fotija datirani između 860. i 870., gotovo istovremeno sa manuskriptima koje je u to vrijeme napisao sv. Naum Ohridski. Krajem 18. vijeka objavljene su brojne knjige na aromunskom, sve pisane grčkim alfabetom. Nažalost, velik dio tih djela uništen je tokom rat]]ova koji su vođeni između 1750. i 1788.[1]

Prvi čovjek koji je objavio aromunski tekst na latinici početkom 19. vijeka bio dr. Loryi Constantin Roja. Tokom 1980-ih počeo se razvijati novi aromunski pravopisni sistem koji je usvojen u većini zemalja u kojima se govori aromunski, s izuzetkom Grčke i Rumunjske, gdje se još uvijek koristi grčki alfabet i stari pravopisni sistem. U novom sistemu, koji su predložila četiri aromunska pisca, i objavila 1985., više nema većina slova sa naglaskom, osim slova ã.[1]

Status

[uredi | uredi kod]

Aromunski jezik ima gotovo službeni status u Makedoniji, pa se u nekim osnovnim školama može učiti kao izborni predmet. Aromuni u Makedoniji imaju pravo govoriti svoj aromunski na sudu, a od 2006. aromunski je drugi službeni jezik (nakon makedonskog) u gradu Kruševu.[1]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Aromanian (Armâneaşti) (engleski). Omniglot. Pristupljeno 26. 2. 2018. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Aromanian (engleski). Ethnologue. Pristupljeno 26. 2. 2018. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]